Kao mala sam htjela biti doktorica. Vjerujem da se pitate kakve sad to veze ima s bilo čim, ali ostanite malo sa mnom i biti će vam sve jasno.

Nažalost, dosta sam gadljiva po prirodi i medicina ipak nije dolazila u obzir. Dječju zaigranost i maštu su okupirala neka druga zanimanja, poput stjuardese, učiteljice i odvjetnice. No, želja za pomaganjem ljudima je ostala negdje u meni i kad sam birala faks, prva želja je bila psihologija. Želja je jedno, mogućnosti nešto sasvim drugo i opet me put odveo nekim drugim smjerom. Upisala sam ekonomiju, misleći da ću to raditi. Kako sam samo bila u krivu…

 

Konačno na pravom putu

U jednom momentu su mi se stvari posložile i danas imam tu sreću da radim nešto što sam željela još dok sam kao mala vrtila stetoskop po rukama i sve članove obitelji omatala gazama i zavojima. Ne, nisam doktorica, ali na neki način pomažem ljudima približiti se zdravom načinu životu, promijeniti prehranu, uključiti ih u odgovarajuću fizičku aktivnost, a samim time, neposredno utječem i na njihovo zdravlje.

Zajedno s Danijelom, u sklopu DanSanFit-a, radimo na besplatnim seminarima i predavanjima o zdravom načinu života, držimo grupne, pojedinačne i on line treninge, te smišljamo jednostavne, a efikasne jelovnike. Sve to u svrhu pomaganja ljudima, s ciljem da zažive puniji i zdraviji život. Nama nije fokus na skidanju kilograma. Posljedično i oni nestanu, tijelo se lijepo oblikuje i poveća se fizička sprema. No, fokus je na promijeni životnih navika, te uvođenje novog pogleda na prehranu i treninge. Zdrav način života i promjena dosadašnjeg načina razmišljanja, su oni koji na kraju dovedu do željenih rezultata – ljepše oblikovanog tijela i većeg samopouzdanja.

Znači, na neki način idemo obrnutim redosljedom; usmjerenost nije na rezultatu, već na procesu. 

 

 

Gdje ja griješim?

Upravo zato jer moj posao uključuje pomaganje drugima, da bih to uopće mogla, prvo moram pomoći sebi. Zato je moje zdravlje, svakodnevica i tijelo, moj konstantan projekt, u kojem ga iz dana u dan pokušavam dovesti na razinu više. I tu samu sebe ponekad uhvatim da lažem.

Moje 3 glavne laži su:

BUDEM, NEMA VEZE & DRUGI PUT

 

BUDEM

Svaki put kad nešto ne napravim odmah, nego mahnem rukom i polusvjesno kažem “budem”, vjerujte mi da ne budem. Budem otišla na trening. Budem napisala blog. Budem odgovorila na mail. Budem napravila narudžbu. Budem pročitala članak.

Ako nije na mom rasporedu i listi za taj dan, s kompletnim fokusom na to da se radi o nečemu meni bitnom, svako “budem” je bačeno u vjetar. Neka od tih “budem” su zaista banalna i nisu neka velika stvar. No, neka su izuzetno bitna i tu podbacim i iznevjerim samu sebe, a ponekad i ljude, koji o tome ovise. Kao što sam rekla, sama sebi sam konstantno projekt. I svaki put kad si slažem da nešto budem, pokušam se zaustaviti na trenutak i razmisliti budem li to zaista. Ta mala odluka mi zna promijeniti cijeli tok dana, jer me natjera da si posložim prioritete i dobro promislim koliko tih “budem”  odradila taj dan i zašto su mi bitni.

 

 

NEMA VEZE

Ovo je jedna od mojih čestih laži, koju koristim kad se na neki način želim zaštititi ili opravdati. Sjetite se zadnje situacije, kad ste si nešto obećali ili zadali da ćete napraviti, pa na kraju ipak niste to uradili. Odmahnuli ste rukom i sami sebi rekli, “Ma, nema veze”. Time ste sami sebe malo opravdali, jer kao nije ništa bitno.

Taj jedan “nema veze” nije bitan, no kad ih naslažete na hrpicu, odjednom to ipak postane nešto bitno i veliko. Jedan propušten trening – nema veze, zaista se ništa strašno neće dogoditi. No često, kad smo jednom tako odmahnuli rukom i rekli “nema veze”, lako nam je tako nešto ponoviti. I odjednom ste propustili treninge za čitav tjedan. Pa dva. Pa mjesec. Istekla je članarina u teretani, a vi niste odradili treninge i ispunili obećanje, koje ste dali sebi i svojem tijelu. Odjednom to “nema veze”, ima veze!

Pokušavam osvijestiti svaki svoj “nema veze”, jer znam da je to moja laž. Itekako ima veze, ali da se malo opravdam, pokušavam se uvjeriti da nije to tako bitno. Svaki moj nema veze za sobom vuče određenu posljedicu, obično u obliku propuštene prilike. Zbog moje neaktivnosti, neodlučnosti, neorganiziranosti i slično, događaju se situacije kao što su: istekao popust, prodana stvar, neodrađen trening, previše jela i pića…dakle, čitava paleta ili propuštenih mogućnosti ili krivih odluka.

 

 

DRUGI PUT

Moja treća laž je svojevrsna kombinacija prve dvije laži. Nešto između toga da budem, jer nema veze što nisam. Drugi put je neka mogućnost, koju si ostavljam otvorenom, a često puta znam da neće biti tog drugog puta. Sasvim je u redu sebi i ostalima priznati da nešto ne želite. “Možda drugi put” je toliko česta rečenica kad smo pozvani na akciju ili neku odluku. Zbog straha da ćemo krivo odlučiti ili zato što nas ta akcija malo miče van iz naše ugodne zone, najlakši odgovor je da kažemo “drugi put”. Izbjegli smo trenutni stres, ali nismo u potpunosti povrijedili drugu stranu (ili sami sebe) ostavljajući mogućnost da ćemo ipak to napraviti, nekom drugom prilikom. Ako zaista znate da nešto nije za vas, ne vidite se u tome i jednostavno vam nije “ušlo pod kožu”, slobodno recite NE! Nema drugog puta! Ne lažite si, jer ne zavrijeđujete to.

Ono što primjećujem kod sebe, kad nešto odbijem i ne ostavljam si tu sigurnosnu mrežu u obliku izgovora “drugi put”, doslovno osjetim ili olakašanje ili samu sebe natjeram da pomaknem granice i ipak to odradim. To je ona obrnuta psihologija u kojoj cijeniš/želiš nešto čega nemaš. Tu zaista vidim da li sam nešto odbila jer mi se zaista ne sviđa ili zato jer me bilo strah , budući me ta situacija stavlja pred nešto nepoznato.

 

 

Koje su vaše laži?

Uzmite si minuticu vremena i razmislite u kojim lažima sami sebe uhvatite. Rješenje problema uvijek započinje osviještavanjem da ga uopće imamo. 

 

Moje ime je Sanja i moje lažu su…

 

Kad govorimo o preobrazbi, apsolutno nije sve u hrani i treningu. Da, te dvije kombinacije su one, koje će dovesti do rezultata. Ali, postoji veliko ALI!

Ako ne poznajete dovoljno sami sebe, prodati ćete si razne izgovore i laži, a da toga uopće niste svjesni. Rad na sebi ne zahtjeva samo onu fizičku komponentu, već i psihičku. Bez snažnog fokusa i prepoznavanja zamki, koje ponekad sami sebi postavljamo, naš put do cilja je vrlo otežan, a ponekad i nemoguć. Da je sve samo na hrani i treninzima, svi bi imali idealne kilograme i zdravstvenu sliku. U današnje vrijeme nije teško pronaći pravog trenera i par savjeta o prehrani. Sve stvari mi većinom i znamo. Dakle, problem nam leži u nečemu drugom. Zašto se ne možemo odlučiti na pravilnu prehranu i treninge, odnosno zašto ne ustrajemo u tome? Tu nam se dogodi problem, koji nas miče s puta i udaljuje od cilja. I tu onda više ne govorimo o nikakvim fizičkim komponentama, već psihičkim.

Zato razmislite na trenutak i osvijestite svoje laži. Stavite ih pod reflektor, da znaju da su otkrivene.

Veseliti će nas ako nam pišete ovdje i u povjerenju kažete koje su to laži s kojima se suočavate.