Topla piđama, vrući čaj, mekana dekica, udobne papuče… zvuči primamljivo? Vjerujem da da, jer se u takvom okruženju osjećamo sigurno, zaštićeno i sretno.

Isto tako se osjećamo i u našoj zoni udobnosti, našem prostoru bez rizika, dobro uhodane rutine, bez prevelikih iznenađenja i strahova. Tamo smo doma. Znamo sve kako funkcionira, izbjegavamo stresne situacije i nepredvidive okolnosti, te baš kao u onoj pidžami i papučama, osjećamo se toplo i sigurno.

Sasvim je očekivano da nam je teško napustiti tu tako sigurnu i prijateljsku zonu.

No, je li nam ona stvarno prijatelj i saveznik ili glavna prepreka u ostvarivanju snova?

 

Zona udobnosti i njezina uloga

 

Sjećate li se koje situacije gdje ste poželjeli nešto gotovo nemoguće? Svim svojim bićem ste mogli osjetiti kako bi bilo da ste napraili tu ludu stvar, ostvarili taj nezamislivi cilj ili ispunili svoj san. Što vas je spriječilo da to zaista ne učinite? Granice vaše vlastite zone udobnosti. Postavljene su oko svega što radimo; od karijere, međuljudskih odnosa, zdravog načina života, učenja, istraživanja, putovanja, izgleda itd.

Vaša zona udobnosti vas koči da konačno odete u onu teretanu koju poskrivećki istražujete na internetu. Zbog zone ne želite promijeniti prehranu i zakoračiti u novi svijet zdravih namirnica i nutritivno uravnoteženih obroka. Zona vas limitira i kad želite učiti i istraživati.

Pitate se kako je to moguće. Ovo su toliko banalne stvari koje svi mogu. Zastanite na trenutak i pogledajte ovo;

govorite si da nemate vremena za teretanu, ne treba vam jer na poslu imate dosta fizičkog rada, kome treba aerobik uz trčanje za malom djecom itd. Svi ti izgovori su rečenice koje izgovora vaša zona udobnosti i čvrsto vas drži unutar svojih okvira. Jer ako krenete u teretanu, susjedi će reći da nemate pametnijeg posla, a oni nabildani frajeri će s podsmijehom promatrati vaše mlohave mišiće.

Zdrava hrana je jako skupa, a i kako će ukućani reagirati da vi imate odvojene ili drugačije obroke od njih. Što će reći i kolege na poslu na vaše plastične kutijice s unaprijed pripremljenom hranom, a pekara je preko puta i svi se hrane tamo. Ovo je opet glas vaše zone udobnosti koji vas koči da promjenite prehrambene navike i napravite nešto za sebe i svoje zdravlje.

Dosta mi je bilo škole i lektire da bi sad opet sjedio u nekim klupama i slušao predavanja. Dovoljno sam star da više ne moram učiti i znam sve što trebam znati. Čujete li sad svoju zonu udobnosti kako vam šapće na uho da vam onaj seminar ne treba i da je to samo bacanje novaca i vremena.

Jako smo hrabri kad se hvalimo koliko smo otvorenog uma, volimo učiti i raditi na sebi, isprobavamo nove stvari, no kada dođe do toga, navučemo svoju piđanu, obujemo udobne šlape i pustimo da nas zona udobnosti drži u svojem zagrljaju.

Time spriječavamo svaki napredak, učenje, nove spoznaje, te samim time i povećanje kvalitete života. Ono pješačenje u brda nije samo razmjena koraka, već sasvim nov doživljaj u kojem, osim što ste napravili nešto za sebe i svoje zdravlje, te kondiciju, proširili ste horizonte, podigli samopouzdanje, doživjeli novo iskustvo i pomakli svoje granice.

Ona kvinoja koja nije navikla biti na vašem kuhinjskom stolu nije samo namirnica, već novi okus, istraživanje, igranje s jelovnikom i nov pristup hrani.

Seminar na koji ste pozvani nije samo gubitak vremena i način da vam netko nešto uvali, već vrelo novih saznanja, informacija i činjenica koje mogu obogatiti vašu svakodnevicu i možda rješiti problem s kojim si već dugo razbijate glavu.

 

Znanost i zona udobnosti

 

Čak je i znanost na strani napuštanja zone udobnosti! Govorimo o hormonima koji se izlučuju kad pomaknemo granice i napravimo nešto za sebe:

Dopamin – Odgađanje, sumnja u sebe i manjak entuzijazma povezani su sa niskom razinom dopamina u mozgu. Kako bismo se pobrinuli da ga stalno imamo dovoljno, potrebni su nam ciljevi i želje koje ćemo ostvarivati kroz akciju. Zato se nakon odrađenog treninga svi osjećamo puni samopuzdanja i entuzijastični – izlučio se dopamin jer smo tijekom treninga aktivno radili na ostvarenju određenog cilja!

Serotonin – luči se u svakom trenutku u kojem se osjećamo važnima i posebnima. Usamljenost i depresija se pojavljuju kada je u mozgu snižena razina serotonina. Dakle, ako ne želite biti depresivni u svojoj udobnoj zoni, odvažite se napraviti nešto što inače ne biste i serotonin će poletjeti.

Endorfin – Mozak luči endorfine kao odgovor na bol i stres, a oni pomažu u ublažavanju anksioznosti i depresije. Euforični osjećaj nakon napornog trčanja rezultat je upravo lučenja endorfina. Sličan morfiju, djeluje kao analgetik i sedativ ,te umanjuje našu percepciju boli. Znači, čak i kad vam je neka situacija krajnje stresna i puna straha, a obično su to sve osjećaji koji prate izlazak iz zone udobnosti, krajnji rezultat je predivan endorfin kojim nas naše vlastito tijelo nagrađuje za pretrpljenu muku.

Nikad ne znate što vas čeka iza ugla, zato skinite te papuče i krenite u akciju. Utišajte te glasove u glavi jer nijedan susjed, nijedan bodybuilder iz teretane, kolega s posla ili šef, se ne zamara s vama toliko koliko se vi sami sobom i svojom zonom udobnosti. Hrabro zakoraknite, pomaknite te granice oko sebe i istražite što sve možete biti.

Tako da sljedeći put kad dobijete pozivnicu za teretanu, planinarenje, seminar, ples, putovanje i slično, hrabro pristanite i pustite se iznenaditi.

Prvu priliku imate već sad…kliknite na link i prihvatite izazov ;)